Naime. Tu činjenicu potvrđuje pismo hercegovačkog sandžak-bega Malkeč-bega Karaosmanova koje je datirano iz te godine, a čuva se u arhivu u samostanu Zaostrog nedaleko Makarske. U tom dokumentu redovnik fra Paval traži od mostarskog vojvode Feruha „da redovnik fra Ivan čita evanđelje na navedenom mjestu onako kako je to odavnina uobičajeno“.
Crkva Sv. Luke drugi put se spominje u dokumentu koji se čuva u samostanu u Omišu, a koji datira od 16. lipnja 1624. godine i to je ferman Murata IV imotskom kadiji u kojem stoji: „ Raja sela Kameni Most poslali su čovjeka na Portu koji je izvijestio ovako: budući da je crkva na Kamenmom Mostu kraj vodenice koja je duga 12, a široka 6 aršina, sklona padu, te su oni zamolili da se obnovi u obliku kakva je bila. Toga naređujem da u smislu ovoga fermana postupite i da vidite, ako zaista u tom selu postoji crkva od starine koja nije iznova podignuta neka je obnove s tim da bude 12 aršina duga, a 6 široka i neka se ništa ne nadodaje. U tom pogledu neka civilne vlasti, niti iko drugi ne pravi nikakve smetnje. Tako da znate i da se na časni znak oslonite“.
Fra Vjeko Vrčić u svojoj knjizi „Župe Imotske krajine- I.dio“ koja je izdana u Imotskom 1978. godine navodi zanimljivu teoriju u kojoj ističe da je vidljivo da je crkva sagrađena u dva tipa građenja koja su vidljiva i danas. Navodi kako su zidovi od 2,5- 3 m sastavljeni od samih stećaka koji su vjerojatno prikupljeni sa gotovo cijelog područja župe Podbablje tako da nigdje na prostoru te župe nema niti jedan stećak, osim novopronađenog na sjevernoj obali rijeke Vrljike koji je pronađen prilikom rekonstrukcije mosta 2008. godine.
Gornji dio te crkve građen je običnim kamenom. Na pročelju crkve, ponad glavnih vrata uklesana je 1705. godina što je vjerojatno godina kada je ova crkva konačno izgrađena u današnjem obliku.
Nekadašnji župnik Podbablja, fra Ivan Tonković koji je tvrdio kako je crkva građena u predturskom razdoblju te da su njezinu gradnju podržali mještani svih sela zapadnog dijela polja jer je to tada bila jedina crkva na tom području, navodi u inventaru župnih nekretnina koji je sastavljen na početku 20. stoljeća kako crkva ima 3 vrata, 6 prozora i zvonik na preslicu te kako je šćemerena i pokrivena pločom. Također navodi da je crkva u vrlo lošem stanju i da ima tri oltara: glavni sv. Luke, Gospinog Uznesenja na sjeveru te sv. Ante na jugu. Tada su na zvoniku bila 3 zvona.
Tijekom prošlosti crkva Sv. Luke višestruko je popravljana i obnavljana. Nakon što je obnovljena 1624. godine te 1705., crkva je obnavljana i 1911. godine kada je Biskupski Orinarijat dana 11. kolovoza navedene godine dopustio da se utoši iznos od 500 kruna u njezin popravak. Godine 1929. za vrijeme župnika fra Luke Livajića učinjen je jači zahvat na crkvi. Tada su s nje dignute kamene ploče koje su je pokrivale, a postavljena je cigla. Temeljita obnova izvršena je 1966. godine za vrijeme župnik fra Ivana Mirkovića. Nažalost, ta obnova bila je dosta nestručna. Vanjski zidovi su isfugirani tako da više nisu bili vidljivi stari stećci. Također, napravljeno je i nekoliko promjena ineterijera koje su se nastavile i osamdesetih godina. Godine 1987. crkva je dobila titulu Spomenika kulture Republike Hrvatske. Slijedeće godine za vrijeme župnika fra Ante Milana Anića salivena su i dva nova zvona.
Godine 2005. za vrijeme župnika fra Vinka Gudelja obilježena je 300. obljetnica od konačne gradnje crkve Sv. Luke. Na toj obljetnici nazočio je i nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić koji je predvodio svetu misu na blagdan sv. Luke (18. listopada). Tom zgodom je započela i temeljita obnova crkve koju su financirali vjernici župe Podbablje uz pripomoć Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Dana 14. prosinca 2008. župu je posjetio mons. Marin Barišić koji je posvetio novi oltar te blagoslovio ambon koji su postavljeni u crkvi, a rad su akademskog kipara Vene Jerkovića iz Kaštela.
Tom zgodom završena je i temeljita obnova crkve Sv. Luke koja je građena još u predturskom razdoblju. Godine 2005., kada je proslavljen i jubilej "300. godine od gradnje crkve u današnjem obliku", nadbiskup Barišić otvorio je radove na ponovnoj obnovi koja je vođena pod stručnim nadzorom Konzervatorskih odjela u Splitu i u Imotskom. Prilikom prve faze radova crkva je izvana isfugirana, tako da su danas vidljivi stećci od kojih je građena te je izvedena nova elekroinstalacija. Tijekom druge faze radova koja se provodila posljednje dvije godine, crkva je unutra ožbukana, te su izvršeni arheološki radovi u svetištu koji su pokazali tragove grobova koji se nalaze u crkvi, zatim puškarnice: pet na sjevernom zidu, dvije na zapadu, a četiri na južnom zidu, a koje nam svjedoče kako je crkva imala i obrambeni karakter u ono doba, te je rekonstruirana i zidna menza koja je poslužila kao priprema za izradu replike drvenoga oltara iz radionice "Rako" kakav je nekada postojao. U toj fazi izvršeno je i kameno popločanje crkve, a zatim i nabavka pet vitraja rad akademskog slikara Branimira Dorotića kao i novi oltar i ambon te nabavka klupa koje su nastale u drvodjelskoj radionici "Vučko" u Makarskoj. Tom zgodom postavljena su i sva nova rsvjetna tijela kao i postaje križnog puta, sagrađen novi kor te ugrađeno podno grijanje.
Godine 2010. u kolovozu postavljena je i zidna menza oltara na kojem se nalazi svetohranište te kip sveca zaštitnika. Oltar je izradio splitski umjetnih Giussepe Sava.
Pokraj crkve nalazi se mjesno groblje, a sa sjeverne strane nalazi se spomen park podignut 2008. godine na crkvenom dvorištu za sve poginule hrvatske branitelje iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata. Uz Dan općine i blagdan sv. Luke dana 18. listopada 2010. na sjeveozapadnoj strani crkvenog dvorišta uz magistralnu cestu Split- Imotski podignut je spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu kojeg je svečano blagoslovio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja- Split, dr. fra Željko Tolić.





Crkva Sv. Luke na Kamenmostu je najstarija okopoljska crkva na području Imotske krajine te je župna crkva župe Podbablje.
Crkva sv. Ante u Drumu centralna je i najveća crkva na području prostranog teritorija župe Podbablje. Kada je crkva Sv. Luke počela biti tijesna, odlučeno je da će se nova crkva izgraditi na sredini župe Podbablje u Drumu jer je ondje već 1723. godine župnik preselio svoj stan upravo zbog praktičnih razloga zbog sredine župe.



Najmanja crkva na području župe Podbablje je ona posvećena sv. Mihovilu u zaseoku Gudelji u Podbablju Gornjem nedaleko od granice sa susjednom župmo Runovići. Nekada je na tom mjestu bila prostorija izgrađena u obliku suhozidine koja je vjerojatno služila za osobnu upotrebu starom glagoljašu don Anti Radić Gudelju.

Crkva Sv. Marka nalazi se u Podbablju Gornjem u zaseoku Gabelice. Zbog neprikladnosti crkve Sv. Mihovila koja je bila doista mala i koja se nalazila na periferiji mjesta i župe javila se potreba za gradnjom nove crkve koja je dugo godina snivana. Konačno se ideja počela realizirati krajem 80- ih godina i početkom 90- ih godina prošlog stoljeća.












